U IME NARODA – FONO ZAPIS JE MEDICINSKI DOKUMENT

Odlukom prekršajnog suda u Beogradu od 03. 02. 2022. godine, a potom i potvrđivanjem te odluke od strane apelacionog suda od 13. 04. 2022. godine, dokazano je da je fono zapis medicinska dokumentacija i da građani imaju pravo na osnovu člana 23. Zakona o pravima pacijenata da dobiju kopiju fono zapisa razgovora koji su vodili sa lekarem prilikom pozivanja broja 194.

I to je sve što bi neko ko ne želi da čita dalje trebao da zna u slučaju da mu je potreban fono zapis poziva. Oni, koji ipak nastave sa čitanjem, videće da se u konkretnom slučaju iza nedavanja fono zapisa kriju neke puno krupnije stvari, ali da krenemo redom.

Pre svega moram istaći da sam se uvek vodio onom starom dobrom ” u pobedi se ne ponesi, u porazu ne ponizi”, tako da ovaj tekst nije pisan kako bi se likovalo. Ovaj tekst sačinjen je da bi ljudi shvatili da ne trebaju odustajati kada znaju da su u pravu na kakve god prepreke da nailaze, a u prethodne dve godine je bilo svakojakih prepreka…

Kada 19. 04. 2020. godine, u vreme policijskog časa ekipa nije poslata nakon prvog poziva koji je upućen, a kada su dati simptomi koji predestavljaju urgentno stanje, i kada je preminula Bekirovski Merita, a ekipa nije blagovremeno poslata, podneta je prijava zdravstvenoj inspekciji.

Mnogo vremena je prošlo i sreća je da postoje sačuvani dokumenti koji svedoče o činjenicama jer… Neko ko se nije našao u ovakvoj situaciji ne zna kako izgleda kad se u glavi izmeša sve, pa se nekih detalja ni ne sećate. Kao što se može videti, u prvom obraćanju zdravstvenoj inspekciji je između ostalog navedeno da je lekarki rečeno da žena TEŠKO DIŠE. Čekajući da se završi unutrašnja kontrola koju je naložio zdravstveni inspektor, poslat je mejl Gradskom zavodu. Zaista je bilo teško shvatiti da neko sa samo 43 godine može da ode u roku od dva sata. Da hitna pomoć odbije da pošalje ekipu nakon prvog poziva već uputi na dom zdravlja. A podsetiću i da je to bilo vreme kada su nas držali zatvorene u kućama gde nisi smeo nos da promoliš na ulicu, vreme kada nije bilo prevoza, a sve bolnice bile u kovid režimu. Jednom rečju, nisi imao kome drugom da se obratiš osim hitnoj koja bi, sa iole normalnom organizacijom morala u takvim situacijama da radi sa puno više pažnje i obzira.

Kada naiđete na zid ćutanja, naročito kada se taj zid digne nakon ovakvog mejla na koji vas ne udostoje ni odgovora, postane vam jasno da za ćutanje mora postojati razlog.

Izvršena je unutrašnja kontrola. Zdravstveni inspektor je dostavio izveštaj unutrašnje kontrole od 21. 05. 2020. godine, ali u navodima za prvi razgovor, nešto se nije uklapalo. Jednostavno nedostajali su simptomi koji su dati prilikom prvog poziva. Zbog toga je od inspektora zatražen i transkript razgovora, jer je bilo više nego očigledno da se neke stvari ne uklapaju.

Po navodima Gradskog zavoda, prvi razgovor je vođen i završen u 12:06, a od simptoma je navedeno “mučnina, povraćanje, preznojavanje i podatak da je pre 2.5 godine imala emboliju pluća.

Kako se može videti iz dostavljenih transkripta, razgovor je trajao od 11:59-12:06, i u transkriptu se ne vidi da je mučnina spomenuta, ali zato piše da se odjednom srušila, jedva povraćena, oblivena hladnim znojem, jedva priča, mumla… Izvrtanjem i netačno utvrđenim činjenicama, lekarka je oslobođena odgovornosti, ali ono što posebno upada u oči je da nigde ne piše da je rečeno da supruga teško diše. Mučnina je ubačena kako bi se opravdao savet lekarke za nadoknadom tečnosti, jer da nema mučnine, opis povraćanja koji je dat prilikom poziva bi se morao smatrati regurgitacijom. Naravno, ovakve manipulacije su moguće kada druga strana nema uvid u istinitost navoda i ne poseduje fono zapis. Zato je zatraženo da se ili dostavi fono zapis ili omogući preslušavanje fono zapisa u zgradi Gradskog zavoda. Kako su prvo naveli da bi lekarkina bezbednost bila ugrožena i da zato ne može biti dostavljen fono zapis, što je apsurdno, poslat je još jedan mejl u kome se fono zapis tražio na osnovu člana 23. stav 2. Zakona o pravima pacijenta, a potom i rečeno da će biti podneta prekršajna prijava. Ipak, i pored svega, Gradski zavod je uporno odbijao da dostavi fono zapise razgovora. Puno je mejlova za dve godine razmenjeno za zavodom, ali samo par bitnih ću objaviti.

U jednom trenutku sam iznenadio samog sebe ovakvom strpljivošću jer, svi koji me znaju iz vremena mladosti, znaju kako bih ovakve stvari rešio da sam samo malo mlađi.

Verujući u institucije, obratio sam se i zaštitniku prava pacijenata, iskreno se nadajući da će sagledati celu predstavku koju sam mu podneo. Na žalost, to se nije desilo. Po difoltu je odradio posao tako što je moju predstavku dostavio zavodu na izjašnjenje, a onda mi samo prosledio njihovo izjašnjenje, ne upuštajući se u bilo kakvu analizu. Tada sam uvideo da je ceo sistem uvezan i da su tu da pokriju jedni druge. Jedini ko je u ovoj mučnoj borbi zaista bio na strani istine je gospođa iz kancelarije zaštitnika građana.

Kako su bili uporni u tome da mi ne dozvole da preslušam fono zapis, što je bilo apsurdno imajući u vidu da posedujem transkripte, podneta je prekršajna prijava. Prikupljajući dokaze za moju tvrdnju da je fono zapis medicinska dokumentacija, naišao sam na informator o radu Gradskog zavoda za hitnu pomoć Beograd u kome je jasno i nedvosmisleno stajalo da je fono zapis medicinska dokumentacija.

S obzirom da je moj cilj bio da dobijem fono zapis koji bi potvrdio ili opovrgao moje sumnje u verodostojnost transkripta, poslao sam mejl u kome sam im izneo neke činjenice i skrenuo pažnju na dokaze, pri tom nudeći da se ne povlačimo po sudu već da ja povučem prijavu, a da zavod meni da fono zapis i umesto kazne koju bi platili taj novac uplate u fondaciju “budi human” za lečenje nekog deteta. Nakon dva dana dobio sam poziv! Sa druge strane je bila pravnica zavoda. Nakon par razmenjenih reči, kad sam spomenuo da i informator o radu spominje da je fono zapis medicinska dokumentacija, kroz podsmeh mi se obratila rečima ” ma kakav informator, pa ja to mogu da menjam kad hoću, evo sad sam ušla u informator i promenila taj deo”. Koliko je samo bahatosti i osionosti pokazano za protekle dve godine, teško je da se zamisli. Dovoljno je reći da ni u jednom mejlu ili dopisu ni jedan put nisu izrazili saučešće.

Više nije bilo dileme, spremni su bili da se kockaju, ne mareći na sve dokaze koji ukazuju da je fono zapis medicinska dokumentacija na koju građani imaju pravo. Učinio sam sve što sam mogao da se izbegne ovaj mučan i dugoročan proces, ali nije vredelo. Igrajući samo njima znanu igru, malo su se zaigrali. I kako bi sve bilo jasno, ovde govorim o rukovodiocima, ne o lekarima koji u velikom broju rade svoj posao savesno, koliko su u mogućnosti pored ovakvog rukovodstva. Naravno, postoje i oni manje savesni, ali na sreću takvi su u manjini.

Ne želim se prisećati koliko je inače bilo omalovažavanja i podsmeha prilikom svakog kontakta sa rukovodstvom zavoda, odbijanja za dostavljanje informacija od javnog značaja… Ipak, dokazalo se da je pravda spora ali dostižna. Samo treba imati živaca i strpljenja.

Da li će neko iz Gradskog zavoda za hitnu pomoć Beograd preuzeti odgovornost ili će se i dalje praviti da ništa ne znaju i nastaviti da ćute? Iz čijih džepova će se platiti kazna od 300.000 dinara, koja je mogla biti izbegnuta da nije bilo toliko sujete i bezobzirnosti? I koji je pravi razlog nedavanja fono zapisa?

Imajući u vidu da i apelacioni sud navodi da su neke činjenice opšte poznate, zaista se postavlja pitanje kakvi ljudi rukovode Gradskim zavodom za hitnu pomoć Beograd, ako neke osnovne stvari ne znaju? Da li zbog njihovog neznanja Beograd koji ima 1.600.000 stanovnika ima samo 22 terenske ekipe? Ili pak prikrivaju nešto veoma bitno. Dve godine je trajala borba da se dokaže istina, i više niko ne može i ne sme odbiti da pozivaocu izda kopiju fono zapisa. A šta se krije na tom fono zapisu? Pa poslušajte, ali prvo pogledajte u transkriptu vreme trajanja prvog razgovora u kome se navodi da je prvi razgovor trajao od 11:59-12:06, dok dostavljen fono-zapis traje 4 minuta i 58 sekundi? Tokom slušanja obratite pažnju na 29 sekundu razgovora. Da li je odbijanje da se da fono zapis bilo kupovanje vremena da se neko poigra sa istim? Ostaje na forenzici da utvrdi da li je negde nestalo više desetina sekundi iz prvog poziva u kome se ne čuje da je rečeno da žena teško diše. Slučajno?

Facebook
Twitter
LinkedIn

Ovaj sajt kreiran je i održava se uz finansijsku podršku Evropske unije.

Za njenu sadržinu isključivo je odgovoran Pokret Pravo na zivot Meri, i ta sadržina nužno ne izražava stavove Evropske unije.

©2022. Reci glasno da ne bude kasno.

Facebook
Twitter
LinkedIn