
Čekao je hitnu pomoć – dočekao je smrt
30. novembra 2024. godine, Srdjan Jovanović je ležao onesvešćen u porodičnoj kući u selu Orašac kod Leskovca. Porodica je tri puta pozivala hitnu pomoć. Niko
Istina koju institucije pokušavaju da zakopaju.
Pet godina Ministarstvo zdravlja je ignorisalo zakon.
Pravilnik koji bi definisao rad hitne pomoći donešen je sa 5 godina zakašnjenja. Zbog tog pravnog vakuuma, građani su svakodnevno ostajali bez pomoći. Niko nije odgovarao. A ljudi su umirali.
15.09.2025. donet je „pravilnik“ – ali samo na papiru.
Forma je popunjena da bi se prikrilo kašnjenje, dok suština ostaje prazna. Hitna pomoć i dalje ne dolazi na vreme, urgentna stanja se i dalje ne prepoznaju, a porodice ostaju same.
Ovo nije greška. Ovo je sistem.
Dispečeri rade bez obavezujućih pravila.
Pacijenti nemaju pravo na žalbu.
Porodice ostaju bez odgovora.
Umesto pomoći — dobijaju tišinu.
Umesto pravde — zidove ćutanja.
Zato smo pokrenuli serijal „GLASOVI PRAVDE“ —
svedočenja porodica čiji su najmiliji umrli čekajući pomoć koja nikada nije stigla. Ovo je naša istina. Naš dokaz. Naš bunt.
Ova stranica je mesto gde istina ostaje zabeležena.
Ako ste i vi doživeli nepravdu — pišite nam.
Mnogi više ne mogu da govore — sistem im je oduzeo i glas i život.
Zato smo mi tu da pišemo umesto njih.
Da istina ne ostane zatrpana ćutanjem.
Da njihova priča ne bude zaboravljena.
Ako ste vi ili neko vaš doživeli da hitna pomoć nije izašla na teren uprkos ozbiljnom zdravstvenom stanju — vaše iskustvo je važno.
Pokret „Pravo na život – MERI“ prikuplja podatke o ovakvim slučajevima sa ciljem da:
dokumentujemo sistemske propuste,
dostavimo podatke Evropskom sudu za ljudska prava,
tražimo odgovornost institucija koje su nas ostavile same kada nam je najviše trebala pomoć.
Ispunite kratak upitnik i podelite sa nama šta se dogodilo.
Vaše svedočenje može spasiti nečiji budući život.
pišite direktno na: prijaviproblem@pokretmeri.org.rs
Vaši podaci su poverljivi. Bez vaše saglasnosti ništa neće biti objavljeno.
Vi odlučujete da li i kako vaše iskustvo može biti korišćeno u javnosti i prema institucijama.

30. novembra 2024. godine, Srdjan Jovanović je ležao onesvešćen u porodičnoj kući u selu Orašac kod Leskovca. Porodica je tri puta pozivala hitnu pomoć. Niko

Imala je samo devet godina. Sanjala je snove, one koje sanjaju sva deca, iščekujući Deda Mraza koji je trebao da dođe za dva dana. Nije

Moj tata, Marinko Rudakov, rođen je 24. januara 1955. godine u Bogatiću. Bio je čovek starog kova — od reči, od rada, od poštenja. Nije

MERI – UVODNA REČ Ova priča nije fikcija. Nije roman. Nije dramatizacija. Nije pokušaj da se bol preradi u književnost. Ona je svedočanstvo. Svedočanstvo o

Zovem se Jovana Tomičić, i ovo je priča o mom tati, Stevanu Tomičiću, koga smo zvali Buca – čoveku koji je bio moj oslonac, moj