Dana 31. 01. 2022. godine, aktivisti Pokreta “Pravo na život – Meri” su na pisarnici Narodne skupštine predali 250 dopisa namenjenih Narodnim poslanicima.
Narodna skupština je najviše predstavničko telo i nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti u Republici Srbiji. Kao nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti, Narodna skupština donosi zakone i druge opšte akte iz nadležnosti Republike Srbije.
Narodni poslanici kao predstavnici građana bi morali da čuju koji su to problemi koji muče njihove sugrađane, naročito kada je u pitanju oblast od koje zavise životi, i da u skladu sa svojim ovlašćenjima i deluju.



Tekst dopisa:
Poštovani,
Pokret „Pravo na život – Meri“ obraća Vam se u želji da Vas, kao što verujemo da već znate, podsetimo na činjenicu da je Srbija jedina država sa prostora bivše Jugoslavije koja nema zakonski uređenu oblast hitne medicinske pomoći i sa molbom da kao predstavnik građana učinite sve što je u okviru Vaših mogućnosti da se donese Zakon o hitnoj pomoći i prehospitalnom zbrinjavanju. Razlog za pokretanje ove inicijative je činjenica da postojeći zakoni u Republici Srbiji, koji se tiču zdravstvene zaštite, propisuju samo prava, obaveze i postupke prilikom zbrinjavanja u bolničkim uslovima. Oblast koja još uvek nije uređena zakonom je vanbolničko zbrinjavanje, dnosno pružanje hitne medicinske pomoći licima u vanbolničkim uslovima na licu mesta i pružanje životne potpore do konačnog zbrinjavanja.
Rezultati istraživanja koje je sproveo Pokret „Pravo na život – Meri“, pokazuju da zavodi i službe za hitnu pomoć nemaju jedinstvene protokole, dok mnoge službe čak uopšte i ne poseduju protokole. Procena o neophodnosti izlaska medicinske ekipe na teren zasniva se gotovo isključivo na intuiciji operatera. U trenutnim okolnostima, prilikom prvog poziva, operater najčešće daje savet pozivaocima da se pokuša sa određenom terapijom i sačeka 30-40 minuta i da se nakon toga, ako terapija ne da rezultata, pozove ponovo. Zabrinjavajući podatak iz ovog istraživanja je da je 78% građana odgovorilo da je najmanje dva puta pozivalo broj hitne pomoći, pre nego što je ekipa upućena na teren. Na taj način se gubi, „zlatni sat“ i u slučaju urgentnih stanja ugrožava život pacijenta. Zvanična statistika Zavoda za javno zdravlje „Milan Jovanović Batut“ u Beogradu pokazuje da je u 2020. godini bilo 749 iznenadnih srčanih zastoja, od kojih se 615 iznenadnih srčanih zastoja dogodilo u periodu pre dolaska hitne pomoći. Takođe, reakcije i kapaciteti hitnih službi se razlikuju po regionima, tako se u Beogradu broj službe Hitne pomoći u proseku pozove 1700 puta dnevno. Od toga se izvrši 230 intervencija, odnosno 13.5% u odnosu na broj poziva, dok je u Kragujevcu, na primer, taj procenat daleko veći, čak 35%. Broj raspoloživih medicinskih ekipa na 100.000 stanovnika u Beogradu iznosi 1.37, dok je u Kragujevcu taj broj 2.8. U još lošijoj situaciji se nalaze opštine koje imaju manje od 25.000 stanovnika koje, prema postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, nemaju mogućnost osnivanja službe za hitnu pomoć, što dovodi do toga da zdravstvena zaštita nije jednako dostupna svim građanima.
Pokret „Pravo na život – Meri“ je aktivan u oblasti zaštite prava pacijenata i poseduje veliki broj dokumenata, statističkih podataka i analiza koje mogu potkrepiti potrebu za donošenje Zakona o hitnoj pomoći i prehospitalnom zbrinjavanju i koje može učiniti raspoloživim na Vaš zahtev. Takođe, Pokret sarađuje sa velikim brojem lekara urgentne medicine koji smatraju da je zakonsko regulisanje ove oblasti od izuzetnog značaja. Zbog svega navedenog, molimo Vas da se, u okviru raspoloživih mogućnosti, zauzmete za unapređenje stanja u oblasti hitne medicine od koje će koristi imati svi građani Srbije. Pokret „Pravo na život – Meri“ stoji Vam na raspolaganju za sve detaljnije informacije i različite vidove saradnje.